Programom kolegija Uvod u diplomski rad II – slikarstvo u II. semestru diplomskoga studija nastavlja se usmjeravati studentov stvaralački identitet i njegova autopoetika kroz već upoznate oblike predavanja, konzultacija, seminarskih radova i studentskih prezentacija. Kvaliteta, kreativnost, inovativnost i izražajnost važni su za uspostavljanje suvremenih slikarskih pitanja. Opsežnijim i detaljnijim praktičnim i teorijskim pristupom student ostvaruje temu/projekt i izgrađuje osobni identitet.
Sadržaj kolegija Uvod u diplomski rad II – slikarstvo realizira se kroz teme koje sublimiraju:
-samostalnu izražajnost osnovnih likovnih elemenata i kompozicijskih načela – crta, boja, ploha, ritam, kontrast...
-samostalnost likovnog izričaja i sukladne slikarske tehnike – film
-interpretacije likovnih iskustava – suvremeni likovni umjetnici
-koncept likovnog izričaja – literarno djelo
-interpretacije likovnih iskustava – suvremeni likovni pravci ili pojave u suvremenoj umjetnosti
Kroz stroge odredbe
učenja po naputcima može se ispeći zanat, no pritom se javlja opasnost koja
nerijetko može prikriti umjetnika i ono izvorno u njemu. Na taj način student
često dolazi u zabludu kako je njegov izričaj zanatski jer ga drugi neprestano
hvale, a u stvarnosti mu je izričaj upravo tim zanatskim duboko potisnut u
njemu samom. Upravo je iz tog razloga iznimno važno učeniku-studentu kroz zanat
ne nametati izraz, već zanatskim oblikovanjem sadržaja pronaći njegov vlastiti
izraz i formu. Pri učenju je stjecanje znanja-imaginiranje iznimno važno.
Ako, pak, umjetnost
ostane poput škole, ona je manirizam, akademizam i ponavljanje dosadašnjih
iskustava. Upravo kroz stečeno iskustvo u školi, valjalo bi probuditi osjećaj
za vlastitu imaginaciju, budući da se ona u umjetnosti ponajprije i traži. Ona
se postiže učenjem, i to tako što će se u pronađenom ili istraženom
determinirano ponavljati, jer upravo učenjem se uči ponavljati, a ne
spoznavati. Važno je ne učiti spoznavati stvari drukčijima, nego spoznati sebe
i svoje „ja“ u vlastitoj formi, u svojem rukopisu.
Nastavnik ukazuje studentu-učeniku i na nemogućnosti stvarnog razdvajanja sadržaja od forme (oblika) u nekom umjetničkom djelu (ili sadržaja od sadržatelja), kako bi izbjegao procjenjivanje umjetničkog djela samo po njegovom društveno-povijesnom sadržaju. Nastavnik, također, svojim pristupom upućuje studenta-učenika na samu umjetničku vrijednost i sadržaj umjetničkog djela koje nije ni u kakvoj službi nekome ili nečemu. Ovakvim neprestanim djelovanjem stvara se u studentu-učeniku navika samostalnog procjenjivanja umjetničkog, te navika rada i kreiranja, odnosno užitka koji nastaje pri osmišljavanju djela.