Kolegij
je koncipiran u dva dijela: prvi dio predstavlja teorijsku i književnopovijesnu
elaboraciju žanra povijesnog romana u svjetskoj književnosti, dok je drugi
posvećen interpretaciji konkretnih povijesnih romana u hrvatskoj književnosti
od početaka do danas. Proučava se
zastupljenost povijesnog romana u svim stilskim razdobljima novije hrvatske
književnosti te njegove specifičnosti. Dijakronijski pregled razvoja povijesnog
roman u hrvatskoj književnosti: od
hajdučko-turske novelistike, Ivana Krstitelja Tkalčića i Severille, Šenoinih povijesnih romana i koncepije povijesti kao
učiteljice života preko povijesnih romana Josipa Eugena Tomića, Ksavera Šandora
Gjalskog, Eugena Kumičića i romana Marije Jurić Zagorke. Posebna se pozornost
poklanja romanu Vuci M. C. Nehajeva
kao značajnjijem otklonu od Šenoina kanoniziranog modela te povijesnim romanima
Ivana Aralice, Nedjeljka Fabrija za koje je, za razliku od Šenoe kod kojeg je
povijest bila uzor i poticaj za sadašnjost, ona izvor zla, stradanja i patnje.