Kolegij tematizira različite povijesne i razvojne procese kršćanstva, počevši od rođenja Krista i kršćanskog obračuna s poganstvom, preko procesa kristijanizacije i graditeljstva pod utjecajem Konstantinove afirmiracije Milanskim ediktom 313. godine, odnosno uzdizanjem na rang državne religije godine 392., i prati njegov razvoj sve do početka ranog srednjeg vijeka. Materijalni ostatci kršćanskog stanovništva koje egzistira u rimskom društvu mogu se pratiti tek od sredine II. st., a nešto intenzivnije od IV. st. manifestira se ikonografija, kiparstvo i artes minores (sitni umjetnički predmeti). Posebna disciplina bavi se analiziranjem kulta mučenika odnosno pogrebnih običaja u antici, u tom smislu pratimo razvoj grobnih mjesta od katakombi do nekropola sub divo. Civilizacijski razvitak moguće je cjelovito pratiti u najvećim centrima Carstva, kao što su Rim, Italija, sjeverna Afrika, Egipat, Sirija i Grčka. Prateći razvitak kršćanstva i različite utjecaje na lokalno stanovništvo, posebna pozornost se poklanja najznačajnijim kršćanskim centrima nekadašnje rimske provincije Dalmacije (Salona, Narona, Jader, Pula i Poreč), kao i ruralnim, odnosno kontinentalnim područjima na istočnoj obali Jadrana.