Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – Stećci, po svim aspektima svoje pojavnosti i razvoja izuzetno su specifičan segment kulturno – povijesne baštine Bosne i Hercegovine. Temeljem dosadašnjih istraživanja i podataka iz povijesnih vrela, rasprostiru se ne samo na području Bosne i Hercegovine, nego i na njezinim pograničnim područjima sa Republikom Hrvatskom (Dubrovačko i Makarsko primorje sa zaleđem, neki dijelovi Dalmatinskog zagorja, dio Dalmacije do Zadra i dijelovi Like), zapadnom Srbijom (Podrinje i Polimlje) i SZ Crnom Gorom. Prema raspoloživim podatcima iz druge polovice 20. st., na više od 3.162 lokaliteta evidentirano je oko 70.000 nadgrobnih spomenika. Kronološki raspon u koji se smješta izrada stećaka kreće se od druge polovice 12. stoljeća, vremena u koje su datirani prvi stećci oblika ploče na temelju uklesanog i pročitanog natpisa, kontinuirano s najjačim intenzitetom klesanja tijekom 14. i 15. stoljeća, vremena koje se smatra vrhuncem umjetnosti izrade stećaka, pa bez prekida sve do 16. stoljeća, moguće i kasnije. Pored istraživanja nadzemne dimenzije stećaka, provedena su i brojna arheološka istraživanja grobnih cjelina. Rezultati tih istraživanja omogućili su bolji uvid u život i pogrebne prakse srednjovjekovnih zajednica.
Na listu UNESCO-ve svjetske baštine upisano
je 28 nekropola stećaka.