Filozofija spoznaje kao dio teorijske filozofije bavi se pitanjem ljudske spoznaje. Na početcima filozofije nije bila profilirana kao samostalna filozofska disciplina, no spoznajni problemi su u filozofiji prisutni od početka, osobito oko razlike između spoznaje nastale na temelju naših osjetila i spoznaje nastale na temelju sposobnosti našega uma. Τa pitanja se već mogu naći u kozmološkome razdoblju grč. filozofije, a vrhunac doživljavaju u Platona, Aristotela i Plotina, osobito u raspravama oko pitanja znanja (ἐπιστήμη) i mnijenja ili osjetilne spoznaje (δόξα). Znakovito je da prva rečenica Aristotelove Metafizike u započinje: "Svi ljudi po naravi teže ka znanju." (πάντες ἄνθροποι τοῦ εἰδέναι ὀρέγονται φύσει.) Njena aktualizacija kao samostalne filozofske discipline će započeti u novome vijeku u filozofiji racionalizma i filozofiji empirizma kada su u prvi plan došla pitanja oko problema izvora ljudske spoznaje. Njezin osnivačem se smatra engleski filozof John Locke (1632.-1704.) koji u svome djelu Ogled o ljudskome razumu na sustavan način obrađuje pitanja o porijeklu, dosegu, sigurnosti i granicama naše spoznaje. Jedan od svojih vrhunaca će ova disciplina doživjeti u Immanuela Kanta u njegovu djelu Kritika čistog uma u kojoj se Kant ponajviše bavi pitanjem uvjeta mogućnosti za bilo koji oblik spoznaje, odnosno spoznaje uopće. Kroz povijest filozofije ova disciplina je imala različite naslove poput: kritika, noetika, gnoseologija, kriteriologija, epistemologija, logica maior. Danas je uvriježen naziv filozofija spoznaje. Ona ima svoj materijalni objekt (sama ljudska spoznaja) i formalni objekt (mogućnost, izvor, doseg, sigurnost i istinitost). Ono što filozofiju spoznaje ponajviše zanima je istinitost naše spoznaje i kriterij na temelju kojega smo sigurni da je nešto istinito ili pak lažno. Od logike se razlikuje upravo po tome što ju prije svega zanima istinitost nekog mišljenja, stava, suda, itd, dok logiku zanima ispravnost mišljenja. Od iznimne je važnosti za ostale znanosti jer svaka od njih pretpostavlja objektivnu vrijednost spoznaje.