Počevši od definiranja pojmova
"književnost", "metoda", "znanost o književnosti"
daje se povijesni razvoj književnoznanstvene terminologije i metodologije na
njemačkom govornom području. Pri tome se polazi kako od društveno-povijesnog
konteksta i društveno-povijesne dimenzije bavljenja književnošću u njemačkim
zemljama, tako i od tzv. "teorije paradigme", odnosno od modela
znanstvene evolucije Th. S. Kuhna. Obrađuju se, pored tzv. "predznanstvene
faze", iz koje su zastupljeni Lessing, Herder, Schiller, braća Schlegel i
J. Grimm, književnoznanstveni modeli pozitivizam, "povijest duha",
lingvostilistika, "međusobno osvjetljavanje umjetnosti", germanistika
u vrijeme NS-režima, fenomenologija, imanentni pristup, marksizam, estetika
recepcije i drugi relevantni modeli.