U
pop-kulturi prevladavaju mediji i predmeti, demonstrira se moć reklame i spoznajna
nemoć pojedinca. Ona je bliska trivijalnoj masovnoj hollywoodskoj kulturi,
zatim pop-glazbi, punku, tehnu, rapu, hip-hopu. Otvorena je za 'nisko' i
subkulturno. Isto tako pokazuje ambivalenciju između subverzije (punk, social
beat, underground, trash) i afirmacije kapitalističkoga društva (dandyji
postmoderne, uspješnost kao cilj). Poetika pop-kulture primjenjuje postupke
montaže i kolažiranja, cut up, fold in, DJ-ing, površnu igru s gradivnim
elementima znakova. Od glazbe se preuzima ritmiziranje, ubrzavanja, ponavljanja
i polifonija. Konačno, središnji je dojam hiper-mobilnosti, simultanost koja je
kaotična i empirijska. Radi se o kulturi zabave, show businessa i kinetike
pozornice. Predmet istraživanje su djela (književna i filmska) njemačke pop-kulture,
ali u međunarodnom kontekstu i s dodirnicama s hrvatskom pop-kulturom.